Vrijeme došašća je u našoj maloj školi posebno lijepo, radošću i svjetlošću obasjano.

Za sve nas je prosinac mjesec radosti , mjesec ljubavi, mjesec čestitanja i darivanja. A mi sve što darujemo i sami uradimo.

                     Najprije smo božićno ukrasili naš školski prostor. Škola je naša kao jedna malo veća obitelj i takav je ugođaj čim se otvore njezina vrata. Izrađivale su se čestitke i to ne mali broj. Trebali smo ih napisati i mnogo njih rasposlati, a mi mali „Mravci“ na čestitkama ne štedimo. Sjetimo se tako na kraju godine svih ljudi dobre volja koji nam tijekom godine pomažu u našem sretnom odrastanju i razveselimo ih našim čestitkama, a dio čestitaka i poklonimo u humanitarne svrhe. Tako po tko zna koji put činimo dobro i ponašamo se kao mali humanitarci. Radeći učimo biti kreativni, učimo biti humani, učimo biti kulturni, učimo darivati i činimo sve da razveselimo i druge.

                     U tom radosnom vremenu slavimo i Kiarin rođendan, zapravo mi slavimo sve naše rođendane, ali ovaj je poseban po tome što ga slavimo malo unaprijed, jer ona je rođena baš na Božić. Zato je i ona nas iznenadila sa malim paketićima, a mi nju s čestitkom .

 Učionica je tako načas bila plesni studio,a orila se i pjesma. Tako je naš završetak nastave bio pravi završetak došašća, radostan,osmijehom i srećom ispunjen.,0295)

Svi mi , nas dvadeset i petero Mravaca želimo da svi budemo ljudi Božića, obasjani svjetlom nade, mira i ljubavi.

 SRETAN BOŽIĆ SVIMA  I NEKA NOVA BUDE LJUBAVLJU I ZDRAVLJEM ISPUNJENA!