Povijest školstva u Vratišincu
Kao početak službenog osnutka škole navodi se 1848. godina, iako postoje naznake kako su neki oblici škole postojali i prije. Kao prvi učitelj spominje se Bukovec. Učenici su u školi učili na ilirskom jeziku čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. Nastavu su polazila djeca iz Križovca, Peklenice, Gornjeg Kraljevca i Žiškovca. 1857. školu je pohađalo 135. učenika. 1861. godine Međimurje službeno ulazi u sastav Županije Zala tj. dodijeljeno je Mađarskoj. Od tada započinje doba postupne mađarizacije. 1872. godine škola je prekinula s radom zbog lošeg stanja školske zgrade koja je predstavljala opasnost za učenike. U školskoj godini 1874./75. nastava se počela održavati u novoizgrađenoj školskoj zgradi u središtu sela i tamo se održavala sve do 1977. godine.
U vremenu između dva svjetska rata u školi je radio učitelj Antun Pelikan koji je postao legenda međuratnog pučkog školstva u Vratišincu. Bio je svestran, inovativan, strog kao učitelj, ali odličan kao pedagog. Osim općih predmeta učilo se domaćinstvo, higijena, ručni rad i tjelesno vježbanje, a škola je imala i vrt. Poslije Drugog svjetskog rata škola je bila četverogodišnja, zatim šestogodišnja kako bi tek u šk. godini 1959./60. postala osmogodišnja. Učitelji su bili nositelji kulturnog i sportskog života u selu.
Broj učenika je s vremenom rastao tako da se i škola morala proširiti (stara školska zgrada i Zadružni dom). Izgrađeni su i stanovi za učitelje. U šk. godini 1964./65. škola je imala najviše učenika u svojoj povijesti, 659. Postojale su čak 3 područne škole – Gornji Kraljevec, Žiškovec i Štrukovec. U prosjeku je bilo 30 učenika u razrednom odjelu. Broj učenika od te godine postupno pada, a kada su se iz škole izdvojili učenici iz Štrukovca i Žiškovca , škola u Vratišincu pripojena je Osnovnoj školi Mursko Središće (1976.). To je izazvalo veliko nezadovoljstvo pa su roditelji čak i bojkotirali nastavu ne slanjem učenika u školu u Mursko Središće. 1979. godine u Vratišincu je otvorena nova školska zgrada u kojoj se održavala razredna nastava te nastava 5. i 6. razreda. Školu su polazila djeca iz Vratišinca, Gornjeg Kraljevca, Peklenice i Križovca. Takva se nastava održavala sve do školske godine 1994./1995.
OŠ Vratišinec temeljem Odluke Ministarstva prosvjete, kulture i sporta RH od 2. rujna 1994. godine ponovno postaje samostalna pod nazivom OŠ Dr. Vinka Žganca Vratišinec. Prva ravnateljica samostalne škole bila je Ankica Jerković, učiteljica povijesti i zemljopisa. U prvoj školskoj godini upisana su 133 učenika u razrednoj nastavi i 129 učenika u predmetnoj nastavi. U godinama koje slijede škola se pokazala uspješnom na području sporta (mali nogomet, plivanja) i astronomije. Mali nogometaši, uzrast do 12 godina, osvojili su prvo mjesto u malom nogometu na Prvenstvu OŠ RH. U šk. godini Škola je bila domaćin Državnog prvenstva ŠŠK klubova RH u malom nogometu. Ekipa OŠ Vratišinec „Sokol“ uspješno je obranila naslov prvaka. 2001./2002. šk. godine u školu je upisano 217 učenika, a ravnateljica je postala Spomenka Krčar. Učenici škole u godinama koje slijede postižu zavidne rezultate na županijskim, međužupanijskim i državnim natjecanjima iz matematike, njemačkog jezika, informatike.
2004./2005. Škola je dobila 400 četvornih metara novog učioničkog prostora s knjižnicom vrijednog 1,8 milijuna kuna. U šk. godini 2006./2007. upisano je 167 učenika, a v.d. ravnatelj škole postao je Mihajlo Ivaniš, vjeroučitelj. 2007./2008. novi ravnatelj škole postaje Željko Maček, a u Školu je upisano 163 učenika. Škola je sudjelovala u projektu Samovrednovanja i vanjskog vrednovanja te PIRLS-u (provjera postignuća u čitanju) koje je provodio NCVVO. U šk. godini 2013./2014. drastično se smanjio broj učenika te je tako upisano 146 učenika. U školi se organizira projektni dan Etno stvaralaštvo dr. Vinka Žganca u suradnji s OŠ dr. Vinka Žganca iz Zagreba. 29. svibnja 2015. godine obilježena je 20-obljetnica samostalnosti škole uz prigodni program i postavljanje biste dr. Vinka Žganca ispred škole.
U nadolazećim godinama škola provodi brojne aktivnosti i projekte. Od većih projekata valja istaknuti energetsku obnovu školske zgrade koja je završena u svibnju 2020. Ukupna vrijednost projekta iznosila je preko 2,4 milijuna kuna, a u okviru Poziva „Energetska obnova i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama javnog sektora“ za projekt energetske obnove osigurano je preko 1,4 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Školska zgrada poprimila je šareno i moderno novo ruho.
Šk. godine 2019./2020. školu je pohađalo 158 učenika. Iste godine započeli smo projekt „Mali vrt za velike promjene“ u suradnji s Udrugom „Biovrt – u skladu s prirodom“. Zajedničkim radom učenika, djelatnika i roditelja nastao je naš prekrasni školski vrt s cvjetnjakom, bobičnjakom, gredicom začinskog bilja i hotelom za kukce. 2021./2022. godine ravnateljica postaje Maja Lukman Šprajc (stručna suradnica pedagoginja). U Školu je te godine upisano 127 učenika. Aktivno se provode brojni projekti i aktivnosti – Škola je osvojila 1. mjesto u akciji prikupljanja starog papira „Papir nije smeće“, o našoj školi je snimljen prilog koji je emitiran u emisiji „I mi idemo u školu“ poznate HRT-ove novinarke Sunčice Findak, u sklopu Tjedna znanosti u školi je postavljen mobilni planetarij „Odiseja“…U sljedeće dvije godine škola je aktivna na području astronomije i ekologije, a ulaže se i u poboljšanje materijalnih uvjeta rada. 2024. godine završeni su projekti za dogradnju škole i izgradnju školske sportske dvorane te rekonstrukciju školske kuhinje. 23. svibnja 2025. godine Škola će obilježiti 30. godišnjicu samostalnosti pod nazivom „30 let škola mu ime nosi“ u čast dr. Vinku Žgancu.
Izvor: Ivan Leček, Zoran Turk (2018). “Vratišinec – Općina i njeni ljudi”, Pretetinec: Tiskara Letis
O našemu čoveku…
Vinko Žganec rodio se 22.1.1890. godine. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu Vratišincu. Međimurje je u to vrijeme politički pripadalo Mađarskoj, pa je on polazio u mađarsku pučku školu, koju je završio u rodnome selu 1901. godine. Prva tri razreda gimnazije pohađao je u Varaždinu i kao odlikaš dobio besplatno mjesto u orfanotrofiju u Zagrebu.
U Zagrebu polazi od 4. do 6. razreda klasičnu gimnaziju na Gornjem gradu, a 7. i 8. razred završava u nadbiskupskom liceju. Maturirao je 1910. godine s odličnim uspjehom na klasičnoj gimnaziji. Nakon mature upisao se na Teološki fakultet, koji je završio 1914. godine. Uz studij je učio i glazbu, nauk o harmoniji, kontrapunkt, glazbene oblike i poznavanje glazbala kod profesora Franje Dugana starijeg. Poduku iz glasovira dobivao je od direktora Muzičkog konzervatorija Vjekoslava Rosenberg-Ružića. U Zagrebu se 1917. upisao na Pravni fakultet, koji je kao doktor prava završio 31. srpnja 1921. godine. Te iste godine napušta svećeničko zvanje i ženi se učiteljicom Anđelom Potočnjak. Cijelo vrijeme aktivno se uključuje u obnovu kulturnog i prosvjetnog života u Međimurju.
Radio je kao odvjetnik, ravnatelj Instituta za narodnu umjetnost, predavao je glazbeni folklor na konzervatoriju…Kao najugledniji hrvatski i jugoslavenski folklorist i etnomuzikolog bio je predsjednik Jugoslavenskog komiteta međunarodnog savjeta za glazbeni folklor, a od 1955. godine i član Izvršnog odbora International Folk Muzik Concil-a u Londonu.
Za svoj rad dulji od 50 godina, golemi znanstveni, muzikološki i skladateljski dobio je 1970. godine i Avnojevu nagradu. Umro je 12.12.1976. Pokopan je u svom rodnom Vratišincu koji je toliko volio i uvijek mu se vraćao.
Djelo Vinka Žganca doista je ogromno. Samo njegov melografski rad obuhvaća oko 30 tisuća pjesama. Svoju prvu pjesmu “Megla se kadi” zapisao je kada je bio na školskim praznicima u Vratišincu 1908. godine. 1916. godine izdao je svoju prvu knjižicu Hrvatske pučke popjevke iz Međimurja koja je odigrala veliku ulogu na Mirovnoj konferenciji u Parizu nakon I. svjetskog rata kao najbolji dokaz nacionalne pripadnosti Međimuraca. Vinko Žganec uistinu je zadužio hrvatski narod.
Njemu u čast škola u Vratišincu nosi njegovo ime, ulica, kulturno-umjetnička društva, a 2015. godine ispred škole je postavljena i bista Vinka Žganca, velikog čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti Vratišinca.